- Priredio: Miladin VELjKOVIĆ
Razvodom braka između kralja Milana i kraljice Natalije, donošenjem Ustava 1888. godine, abdikacijom i Milanovim odlaskom iz Srbije, izgledalo je da je otvorena nova stranica u istoriji političkog života zemlje. Kralj Milan je, odlazeći sa vlasti, odredio namjesnike svom maloljetnom sinu Aleksandru. Radikalna vlada generala Save Grujića, a potom Nikole Pašića, približila je Srbiju Rusiji, što nije blagonaklono primljeno u Beču. Ipak, Srbija je početkom devedesetih godina 19. vijeka daleko bila od unutrašnje stabilnosti i reda. Skandali na Dvoru, koji su privukli i pažnju međunarodne javnosti, nastavljali su se i dalje. Njihov završni čin trebalo je da bude donošenje skupštinske rezolucije od 12. aprila 1891. godine kojom je kraljica Natalija prognana iz zemlje.
Njeno protjerivanje iz Beograda preraslo je u pravi društveni događaj. Prvobitno nespretno izveden pokušaj progonstva, u kome je bilo žrtava, izazvao je ogorčenje građana prema radikalima. Iako je svetina vjerovatno bila podsticana Natalijinim prijateljima, liberalima i naprednjacima, ovaj protest je imao i karakter građanske pobune.
Kraljica je iz Beograda sama krenula na put. Njene prijateljice i dvorske dame ispratile su je do Zemuna. U jesen 1891. godine, ona se, poslije boravka na Sinaji i u Parizu, pripremala za novu selidbu. Prodala je imanje u Besarabiji za dva miliona dinara i od rente je mogla sebi da omogući pristojan život. Prijateljima je pisala o svom teškom duševnom stanju zbog odlaska iz Beograda i o odluci da se više ne vraća u Srbiju. Za stalno boravište odabrala je Bijaric, ljetovalište u Taskonskom zalivu na jugu Francuske.
Kada je i kako Draga Mašin postala dvorska gospođa prognane kraljice? Oko njenog stupanja u službu kod kraljice Natalije postoje različita mišljenja i podaci. Prema jednom, kralj Milan je, kao jedan od Draginih bivših ljubavnika, nametnuo svoju metresu kraljici. Prema drugom, Draga je sama zamolila Nataliju da je povede sa sobom. Ana Lunjevica se sjećala da je Draga, krajem 1891. godine, dobila poziv od kraljice Natalije da joj se pridruži u Bijaricu.
Osim preporuka, kraljica Natalija je mnogo ranije imala priliku da upozna Dragu Mašin. Ona je, kao pokroviteljka „Ženskog društva”, često prisustvovala sastancima odbora sa časopis „Domaćicu”, čiji je član Draga bila od 1889. godine. Prije nego što je donijela odluku da je primi u službu, sigurno se raspitala o njenoj prošlosti. Sasvim je izvjesno da se od Natalije nije baš lako mogla sakriti priča o njenom problematičnom životu. Natalija je 1898. godine pisala svom komorniku Aleksandru Simonoviću: „Ja sam u njeno poštenje vjerovala više nego u svoje sopstveno”. Prema svjedočanstvima onih koji su znali za krute kraljičine principe, ona nikad ne bi, čak i u još težem položaju od tadašnjeg, prihvatila osobu koja je bila „kompromitovana”. Tvrdnje da je kralj Milan primorao Nataliju da primi Dragu malo su vjerovatne zbog loših odnosa između kraljevskog para tih godina. Kralj Milan je, prema riječima Čedomilja Mijatovića, od početka Dragine povezanosti sa Dvorom imao otpor prema njoj zbog toga što je ona bila Natalijina izabranica.
Draga Mašin je stupila u službu kod kraljice Natalije u drugoj polovini 1891. godine i imala je status dvorske gospođe. Ona, međutim, nikada zvanično nije proglašena za dvorsku damu. Da je imala taj položaj svjedoči pismo u kome kaže da otkako se primila dužnosti, nema puno vremena za prepisku sa prijateljima. Na njenim posjetnicama je pisalo Draga Mašin, rođena Lunjevica, dvorska gospođa Nj.V. kraljice Natalije. Vjerovatno da u „Srpskim novinama” nije objavljena vijest o stupanju u službu zbog promijenjenog položaja kraljice Natalije. Uostalom, prvih godina izgnanstva kraljice Natalije ni u Državnom kalendaru Kraljevine Srbije nisu navedeni uobičajeni podaci o dvorskom osoblju kraljevih roditelja. U nekim beogradskim kućama se mislilo tada da je novi položaj spas za „lijepu, dobru, inteligentnu, ali nesrećnu udovicu”. I zaista, ovo je za nju bila životna prilika da otpočne novi život, ali i da bolje pomogne svoju porodicu u Beogradu.
Dvije žene su do novembra 1893. godine živjele u iznajmljenoj kući da bi se početkom decembra preselile u tek izgrađenu vilu, koju je kraljica Natalija nazvala „Sašino”. Bila je zadovoljna jer je kuća bila elegantna i prostrana: imala je trpezariju, mali salon, divan hol, spavaću sobu za Dragu, za kralja Aleksandra i za služavke, dok je dio vile koji je kraljica namijenila sebi bio još u radovima. U bijaričkoj sredini, Natalija je uspostavila kontakte sa tamošnjim mondenskim svijetom. Ona i njena dvorska dama vodile su aktivan društveni život. Draga je u rijetkim sačuvanim pismima iz tog perioda pisala o svojoj zauzetosti. Sa velikim ushićenjem, opisivala je odlaske u pozorište, na koncerte, prijeme i balove.
(Nastaviće se)